Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima UN.a, u članu 25. stav 1. eksplicitno je utvrđeno da: „Svako ima pravo na standard života koji obezbjeđuje zdravlje i blagostanje, njegovo i njegove porodice, uključujući hranu, odjeću, stan, ljekarsku njegu i potrebne socijalne službe, kao i pravo na osiguranje u slučaju nezaposlenosti, bolesti, onesposobljenja, udovištva, starosti ili drugih slučajeva gubljenja sredstava za izdržavanje uslijed okolnosti nezavisnih od njegove volje.”

Odredbom stava 1. i stava 2. člana 12. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima propisano je:  „Države članice ovog pakta priznaju pravo koje ima svako lice na najbolje psihičko i mentalno zdravlje koje može da postigne. Mjere koje će država članica ovog pakta poduzeti u cilju osiguranja punog ostvarenja ovog prava treba da obuhvate mjere „stvaranja uslova za osiguranje svima, ljekarskih usluga i pomoći u slučaju bolesti“.

Ustavom Bosne i Hercegovine, članom II (1) propisano je da “Bosna i Hercegovina i oba entiteta će osigurati najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda.”

U članu VII.3 Ustava Federacije BiH utvrđeno je: „Međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji BiH, te opća pravila međunarodnog prava čine dio zakonodavstva Federacije BiH. U slučaju nesaglasnosti međunarodnog ugovora, odnosno sporazuma i zakonodavstva, preovladava međunarodni ugovor, odnosno sporazum. U tom duhu, člana II.A.6 Ustava Federacije BiH propisano je: „Svi sudovi, organi uprave, institucije koje vrše javna ovlašćenja i drugi organi vlasti primjenjivat će i poštovati prava i slobode predviđene u aktima navedenim u Aneksu.”

Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima (preuzmi)

Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (preuzmi)

Ustav BiH (preuzmi)

Ustav FBiH (preuzmi)